U jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi profesor informatike koristi ChatGPT svaki dan — za pripremu sati, generiranje zadataka i objašnjavanje gradiva učenicima koji zaostaju. Njegova kolegica iz susjedne učionice zabranila je svaki spomen AI-ja na svojim satovima.
Oba pristupa postoje u istoj zgradi. Istovremeno.
To je, u jednoj slici, stanje AI-ja u hrvatskom obrazovnom sustavu 2026. — neravnomjerno, entuzijastično na individualnoj razini i gotovo nepostojeće na sistemskoj. Bez nacionalne strategije, bez formalne edukacije nastavnika i bez jasnih pravila koja bi svima rekla što smiju, a što ne.
U ovom tekstu istražujemo što se zaista događa s AI-jem u hrvatskim školama i na fakultetima — što rade nastavnici, što rade učenici, gdje smo u usporedbi s Europom i što treba promijeniti.
Gdje smo — stvarno stanje AI-ja u hrvatskom obrazovanju
Između zabrane i improvizacije
Hrvatska nema nacionalnu strategiju za AI u obrazovanju. To nije mišljenje — to je činjenica koju potvrđuju i sami predstavnici obrazovnog sustava.
Dok Finska, Estonija i Singapur implementiraju sveobuhvatne AI obrazovne programe na nacionalnoj razini, Hrvatska je u fazi u kojoj individualni entuzijazam nastavnika zamjenjuje sistemski pristup.
Ovo nije specifično hrvatska pojava — većina zemalja srednje i jugoistočne Europe u sličnoj je situaciji. Ali tempo kojim se AI integrira u svakodnevni život učenika daleko nadmašuje tempo kojim obrazovni sustav reagira.
Što postoji u 2026.:
- Individualni nastavnici koji koriste AI alate u nastavi — bez formalne podrške ili smjernica
- Povremene edukacije i radionice koje organiziraju entuzijastične udruge i privatne inicijative
- Fakulteti koji počinju razvijati interne politike o AI korištenju — uglavnom reaktivno
- Učenici koji AI koriste svakodnevno — neovisno o tome što škola misli o tome
Što ne postoji:
- Nacionalna strategija za AI u obrazovanju
- Formalna edukacija nastavnika o AI alatima u sklopu sustava
- Jasne smjernice MZO-a o dopuštenoj upotrebi AI-ja u akademskom radu
- Infrastruktura koja bi omogućila ravnomjernu implementaciju
Što kaže Ministarstvo
Ministarstvo znanosti i obrazovanja do sada nije objavilo sveobuhvatnu strategiju za AI u obrazovanju. Digitalna transformacija obrazovanja dio je EU agende kojoj je Hrvatska formalno priključena — ali implementacija kasni za retorikom.
Nacionalni plan oporavka i otpornosti uključuje investicije u digitalnu infrastrukturu škola — opremu, internet vezu, digitalne alate. Ali infrastruktura bez pedagoške strategije i edukiranih nastavnika daje ograničene rezultate.
Nastavnici — između entuzijazma i neizvjesnosti
Tko su pioniri i što rade
Razgovaraj s nastavnicima u hrvatskim školama i brzo postaje jasno: oni koji koriste AI — vole ga. Oni koji ga ne koriste — često ni ne znaju odakle bi počeli.
Što entuzijastični nastavnici rade:
Nastavnici informatike, ali i sve češće nastavnici Hrvatskog, stranih jezika, prirode i biologije — pronalaze konkretne primjene AI alata u svojoj nastavi.
Priprema nastavnih materijala uz ChatGPT dramatično ubrzava izradu radnih listića, prezentacija i zadataka za domaću zadaću. Nastavnik koji je ranije proveo sat vremena smišljajući 20 zadataka različite težine sada to napravi za 10 minuta — i može provesti ostatak vremena na onome što AI ne može: razgovoru s učenicima, individualiziranom pristupu i mentorstvu.
Canva AI transformira vizualnu komunikaciju u razredu — prezentacije koje su ranije bile generične PowerPoint dijapozitive sada su vizualno angažirajuće bez potrebe za grafičkim dizajnerskim vještinama.
AI alati za diferencirane zadatke — ista tema, tri razine težine — pomažu nastavnicima koji imaju heterogene razrede adresirati različite razine znanja bez trostrukog posla.
Što ih koči:
Pitaj iste nastavnike što ih sprečava da koriste AI više — i odgovori su konzistentni. Nedostatak vremena za učenje novih alata. Neizvjesnost o tome je li korištenje AI-ja “ispravno” u kontekstu školskih propisa. Strah od reakcije kolega ili uprave. I možda najvažnije — nedostatak formalnih smjernica koje bi im rekle što smiju.
Generacijski jaz koji postoji
Mlađi nastavnici — oni koji su studirali dok je ChatGPT već bio dostupan — uglavnom su komforni s AI alatima. Stariji nastavnici, bez obzira na kompetenciju i entuzijazam, suočavaju se s krivuljom učenja koja zahtijeva podršku.
Bez sistemske edukacije, ova razlika produbljuje se umjesto da se smanjuje. Učenici u razredima nastavnika koji koriste AI — dobivaju drugačije obrazovanje od onih u razredima nastavnika koji ga ne koriste. I ta razlika nije mala.
Učenici — oni koji već žive s AI-jem
Što učenici stvarno rade
Evo otvorene tajne koju svaki nastavnik zna: učenici koriste AI. Svaki dan. Bez obzira što škola o tome misli.
ChatGPT za domaće zadaće. AI za pisanje eseja. Prijevodi uz DeepL i Google Translate. Objašnjenja gradiva koje nisu razumjeli na satu. Priprema za ispite kroz AI generirane kvizove.
Ovo nije generacijski bunt — to je racionalno korištenje dostupnih alata. Generacija koja odrasta s pametnim telefonima u džepu intuitivno koristi AI na isti način na koji prethodna generacija koristi Google.
Problem koji iz toga proizlazi:
Bez obrazovanja o odgovornom korištenju AI-ja, učenici upadaju u zamke koje su predvidljive:
- Kopiranje AI teksta koji ne razumiju
- Slijepo vjerovanje netočnim AI odgovorima
- Propuštanje dubokog učenja jer AI “rješava” problem umjesto njih
- Nesvjesnost o granici između dopuštene upotrebe i akademske prijevare
Ovo nisu moralni propusti učenika. To su prirodne posljedice situacije gdje alat postoji, učenici ga koriste — ali nitko ih nije naučio kako ga koristiti dobro.
Digitalna pismenost koja nedostaje
Hrvatska ima relativno solidnu razinu opće digitalne pismenosti u mlađoj populaciji. Ali AI pismenost — razumijevanje kako AI funkcionira, koje su mu prednosti i ograničenja i kako ga koristiti odgovorno — to je sustavno odsutno iz kurikuluma.
Učenik koji zna koristiti TikTok ne zna nužno prepoznati kada mu ChatGPT laže. Učenik koji kopira AI esej ne razumije zašto to šteti njegovu vlastitom razvoju. Ova znanja nisu intuitivna — trebaju se učiti.
Detaljniji vodič o tome kako učenici i studenti mogu koristiti AI alate odgovorno i učinkovito naći ćeš u tekstu o AI alatima za studente.
Fakulteti — reaktivna prilagodba
Kako hrvatska sveučilišta reagiraju
Hrvatska sveučilišta suočena su s istim dilemama kao i globalna akademska zajednica — samo s manje resursa i sporijom institucionalnom reakcijom.
Što se događa na fakultetima:
Politike o AI korištenju razvijaju se nekoordinirano — svaki fakultet, a ponekad svaki zavod ili katedra, razvija vlastiti pristup. Rezultat je mozaik pravila koja zbunjuju studente koji studiraju na više smjerova ili sveučilišta.
Neki profesori eksplicitno zabranjuju AI u pisanju radova. Drugi ga otvoreno potiču kao alat. Većina je negdje u sivoj zoni — ne zabranjuju, ne potiču, ne objašnjavaju.
Promjena načina ocjenjivanja:
Naprednije institucije mijenjaju paradigmu ocjenjivanja umjesto da se bore s neizbježnim. Umjesto eseja pisanih kod kuće — usmeni ispiti, živa obrana rada, zadaci koji zahtijevaju primjenu znanja u novim kontekstima koji se ne mogu predvidjeti.
Ovo je zdraviji odgovor: ako AI može napisati standardni esej, možda standardni esej nije dobar mjerni instrument znanja.
AI detekcija na hrvatskim fakultetima:
Turnitin, koji koriste mnogi hrvatski fakulteti za detekciju plagijata, implementirao je AI detekciju. Rezultati su mješoviti — false positive slučajevi (označavanje ljudskog teksta kao AI) dovode do nepravednih optužbi, što stvara nove probleme.
O tome kako etički i učinkovito koristiti AI pri pisanju akademskih radova — uključujući gdje je granica između alata i prijevare — detaljno govorimo u vodiču o tome kako napisati seminar uz AI.
Usporedba s Europom — gdje smo zaostali i gdje ima nade
Europska AI obrazovna agenda
Europska komisija objavila je niz dokumenata i inicijativa vezanih uz AI u obrazovanju — od Digitalnog obrazovnog akcijskog plana do smjernica za etičko korištenje AI-ja u obrazovnim institucijama.
Na papiru, Hrvatska je potpisnica svih ovih inicijativa. U praksi, implementacija kasni.
Gdje su drugi:
Estonija ima nacionalni AI kurikulum od osnovne škole. Finska ima sveobuhvatni program edukacije nastavnika za AI alate. Singapur implementira AI pismenost kao obvezni dio kurikuluma. Čak i Slovenija, s kojom Hrvatska dijeli mnoge strukturalne sličnosti, napreduje brže u sistemskoj integraciji AI-ja u obrazovanje.
Gdje Hrvatska ima prednost:
Entuzijazam na razini pojedinačnih nastavnika i institucija viši je nego što bi se moglo zaključiti iz odsutnosti sistemske strategije. Zajednice nastavnika koji dijele AI alate i iskustva — na društvenim mrežama, u neformalnim mrežama, na manjim konferencijama — aktivne su i rastuće.
Hrvatska također ima prednost u tome što može učiti na greškama ranijih implementatora — ne mora ponavljati iste pogreške koje su napravile Kina ili SAD u preambicioznim AI obrazovnim programima.
Konkretni primjeri dobre prakse iz Hrvatske
Što funkcionira — bez imenovanja
Bez pretenzije na sveobuhvatnost — jer sustavnog praćenja ne postoji — evo uzoraka dobre prakse koji se pojavljuju u razgovorima s nastavnicima i obrazovnim stručnjacima.
Škole koje eksperimentiraju:
Nekoliko zagrebačkih, splitskih i riječkih škola — uglavnom tehničke i jezične — implementirale su AI alate u nastavu informatike, stranih jezika i prirodnih predmeta. Nastavnici koji su prošli vlastito neformalno usavršavanje dijele znanje s kolegama, stvarajući mini-ekosustave dobre prakse unutar škola.
Privatne škole i obrazovne institucije:
Privatne škole i obrazovne institucije, s većom autonomijom i fleksibilnošću od javnog sustava, brže usvajaju AI alate. Jezične škole koriste AI za personaliziranu vježbu i feedback. Škole programiranja integriraju GitHub Copilot i ChatGPT kao standardne alate u nastavi.
Sveučilišni kolegiji o AI-ju:
Nekoliko sveučilišta u Hrvatskoj uvelo je ili proširilo kolegije vezane uz AI i strojno učenje — i to ne samo na tehničkim fakultetima. FER, EFZG i PMF Zagreb imaju kolegije koji adresiraju AI teme iz različitih perspektiva.
Što treba promijeniti — konstruktivni prijedlozi
Pet konkretnih koraka za sustav
Kritika bez prijedloga nije korisna. Evo konkretnih koraka koje obrazovni sustav u Hrvatskoj može poduzeti — bez čekanja na savršene uvjete.
- Nacionalna strategija za AI u obrazovanju MZO treba objaviti jasne smjernice o dopuštenoj upotrebi AI-ja u akademskom radu — što je dopušteno, što nije i kako se dokumentira. Neizvjesnost je gora od bilo kojeg konkretnog pravila.
- Formalna edukacija nastavnika Program strukovnog usavršavanja nastavnika koji uključuje AI alate — ne kao jednokratnu radionicu, nego kao kontinuirani dio profesionalnog razvoja. Estonski model pokazuje da ovo funkcionira.
- AI pismenost kao dio kurikuluma Osnove razumijevanja AI-ja — što je, kako funkcionira, koje su prednosti i ograničenja — trebaju biti dio obveznog kurikuluma, ne samo izbornih informatičkih sadržaja.
- Pilotni programi s evaluacijom Umjesto sveobuhvatne implementacije bez dokaza — strukturirani pilotni programi u odabranim školama s mjerenim ishodima. Učiti na domaćim podacima, ne samo na stranim iskustvima.
- Zajednica prakse za nastavnike Formalna podrška neformalnim mrežama entuzijastičnih nastavnika koji već dijele znanje — prostor, resursi i legitimitet za razmjenu iskustava o AI alatima u nastavi.
Što roditelji trebaju znati
Praktični vodič za razgovor s djecom
Bez obzira što škola radi ili ne radi — roditelji mogu aktivno doprinijeti AI pismenosti svoje djece.
Razgovaraj otvoreno, ne nadziraj: Pitaj dijete koristi li AI za školske zadatke — ne da ga kazniš, nego da razumiješ i edukiraš. Djeca koja znaju razgovarati o AI-ju s roditeljima razvijaju zdraviji odnos prema tehnologiji.
Postavi pravo pitanje: Nije “jesi li koristio/la AI?” nego “razumiješ li gradivo koje si predao/la?”. Ako dijete može objasniti vlastitu domaću zadaću — razumije je, bez obzira na alate koje je koristilo.
Educiraj se i sam/a: Roditelj koji ne zna što je ChatGPT ne može voditi smisleni razgovor s djetetom o odgovornom korištenju. Sat vremena s ChatGPT-om — dovoljno da razumiješ osnove.
Postavi granice zasnovane na razumijevanju: “Nemoj koristiti AI” bez objašnjenja zašto — kontraproduktivno je. “Koristi AI da razumiješ gradivo, ali napiši sam/a” — ima pedagoški smisao koji dijete može prihvatiti.
Najčešće greške u pristupu AI-ju u hrvatskim školama
- Zabrana kao strategija — zabrana AI-ja u školama ne sprečava učenike da ga koriste izvan škole. Edukacija o odgovornoj upotrebi daleko je učinkovitija od zabrane.
- Ignoriranje problema — suprotna krajnost od zabrane: pretvarati se da AI ne postoji i nastaviti s poslovanjem kao i ranije. Učenici koji ne dobiju smjernice razvijaju vlastite — ne uvijek dobre.
- Fokus na detekciju umjesto na učenje — investiranje resursa u AI detekciju umjesto u edukaciju o odgovornoj upotrebi adresira simptom, ne uzrok.
- Jedna politika za sve — ono što je prikladno za esej iz Hrvatskog možda nije prikladno za matematički zadatak ili laboratorijski izvještaj. Nuansirani pristup bolji je od blanketnih pravila.
- Zanemarivanje nastavnika — svaka inicijativa koja ne uključuje edukaciju i podršku nastavnicima osuđena je na neravnomjernu implementaciju i frustraciju.
⚡ Brzi savjeti — za sve dionike u obrazovnom sustavu
- Nastavnici: počni s jednim konkretnim problemom — generiranje zadataka, priprema prezentacija, povratne informacije — i nađi AI alat koji ga rješava
- Učenici: koristi AI da razumiješ, ne da izbjegneš razumijevanje — razlika je u tome možeš li objasniti gradivo bez AI-ja nakon što si ga s njim naučio/la
- Ravnatelji: inicijativa za internu politiku o AI-ju ne mora čekati MZO smjernice — škola može razviti vlastite smjernice koje su jasne i pedagoški utemeljene
- Roditelji: pitaj dijete da te nauči koristiti neki AI alat — obrnuto mentorstvo koje otvara razgovor i smanjuje generacijski jaz
FAQ
- Smiju li učenici u Hrvatskoj koristiti AI za domaće zadaće i školske radove? Ne postoji jedinstveno pravilo na nacionalnoj razini. Ovisi o školi, nastavniku i zadatku. U odsutnosti jasnih smjernica MZO-a, svaka škola i nastavnik postavlja vlastita pravila. Preporuka: pitaj nastavnika direktno i budi transparentan/na o tome koristiš li AI — to je uvijek bolje od prešutnog korištenja.
- Kako nastavnici mogu početi koristiti AI bez formalnog usavršavanja? Samostalno učenje je opcija — i mnogi nastavnici to već rade. ChatGPT besplatna verzija dostupna je odmah. YouTube tutoriali na engleskom i sve češće na hrvatskom daju konkretne primjere. Neformalne zajednice nastavnika na društvenim mrežama aktivne su i otvorene za nove članove. Sat tjedno posvećen eksperimentiranju s jednim konkretnim alatom brzo donosi vidljive rezultate.
- Kako fakulteti otkrivaju koristi li student AI za pisanje radova? Kroz kombinaciju alata i pedagoških metoda. Turnitin AI detekcija koristi se na nekim fakultetima — s ograničenom pouzdanošću. Usmeni razgovori i obrane radova učinkovitiji su jer pokazuju razumije li student gradivo neovisno o tome kako je rad napisan. Promjena paradigme ocjenjivanja — od pisanih radova prema aplikativnim zadacima — dugoročno je najefikasnije rješenje.
- Kasni li Hrvatska za europskim prosjekom u AI obrazovanju? Da — u sistemskom smislu. Nema nacionalne strategije, formalnih nastavničkih edukacija ni obveznog AI kurikuluma koje imaju Estonija, Finska ili Singapur. Ali na razini entuzijazma i individualne inicijative nastavnika, Hrvatska nije značajno iza. Jaz nije u volji — nego u sistemskoj podršci koja nedostaje.
- Što se može očekivati u idućih 3-5 godina u hrvatskom obrazovnom sustavu? Postepena promjena potaknuta kombinacijom EU pritiska, generacijske promjene u nastavničkom kadru i sve glasnijeg zahtjeva učenika i roditelja za relevantnijim obrazovanjem. Optimistična prognoza: do 2028-2029. vidljivi pomaci u smjeru nacionalnih smjernica i strukturiranijih edukacija nastavnika. Pesimistična: sustav nastavlja kasnoiti za stvarnošću još nekoliko godina.
Zaključak — sustav koji kasni za učenicima
Paradoks hrvatskog obrazovnog sustava i AI-ja je u ovome: učenici koji sjede u razredima već žive u AI svijetu. Koriste alate, eksperimentiraju, griješe i uče — bez sustavne podrške i smjernica.
Sustav koji je trebao biti ispred učenika — koji ih priprema za budućnost — zaostaje za njima.
To se može promijeniti. Ima nastavnika koji pokazuju da je moguće. Ima škola koje eksperimentiraju. Ima sveučilišnih profesora koji mijenjaju pristup. Ima roditelja koji vode otvorene razgovore.
Ono što nedostaje je da te individualne inicijative dobiju sistemski okvir koji ih podupire, multiplicira i širi na cijeli sustav.
Taj okvir ne dolazi sam. Gradi se — kroz nastavnike koji zahtijevaju edukaciju, škole koje razvijaju politike, sveučilišta koja mijenjaju ocjenjivanje i roditelje koji postavljaju prava pitanja.
Počni s onim što možeš promijeniti danas.